ZAJEDNICA

Brodarica kakvu još niste doživjeli

09.02.2022. | ZTC

„Zadar je tri tisuće godina stari grad, ali zbog agresija i neprijatelja, grad se morao ograditi u bedeme. Ulice su bile od pola metra, metar. To je bilo zagušljivo i jako nezdravo. No s vremenom, Zadar se otvara. Ljudi žele zraka. Tada prelaze u Brodaricu."

Ovim riječima kronolog Želimir Maštrović započinje kratki dokumentarni video o Brodarici – jednom od najatraktivnijih zadarskih kvartova smještenim nasuprot središta grada, poluotoka. Zanimljiv je po mnogočemu, a ponajviše jer je dom višestoljetnim barkajolima, kultnim privezištima za brodove ili bitvama i velebnim vilama. I kao da to nije dovoljno, upravo se na Brodarici smjestila najveća europska sfinga.

Barkom do Brodarice

Priča o zadarskim barkajolima nadilazi granice grada, županije pa i države. Od srednjeg vijeka kada se prvi put pojavljuju do danas odolijevaju zubu vremena i svim nedaćama koje su kroz povijest zadesile grad, a ujedno se smatraju i prvim zadarskim javnim gradskim prijevozom. Stoga ne čudi da je 1651. godine određeno da posao barkajola mogu obavljati samo ovlaštene osobe. Iako udaljenost dva kraja gradske luke – Poluotoka i Brodarice – iznosi svega 70-ak metara te se prelazi za minutu i pol vožnje, barkajoli nisu samo turistička atrakcija, već i svakodnevna potreba lokalnoga stanovništva.

„Tko se nije prevezao barkom i nije bio u Zadru“

– svi Zadrani. Ikad.

Sam naziv ovog gradskog kvarta razvio se od srednjovjekovnog naziva Barcagno. Ime otkriva da je ovo područje odavno vezano uz pomorstvo. Naime, osim što su ovdje bila trgovišta, tu su smještena i velika kamena privezišta za brodove - bitve, koje su simbol pomorske baštine i predstavljaju jednu od uspomena na povijest ovog dijela grada. Privezišta koja su vidljiva duž obale Brodarice postoje, vjeruje se, od srednjeg vijeka. Međutim, bitve su oblik u kojem ih danas vidimo dobile tijekom 19. stoljeća kada služe za privez velikih jedrenjaka.

Mjesto ladanjskog i opuštenog stila života

Krajem 19. i početkom 20. stoljeća uz obalu Brodarice niču ljetnikovci, kuće i vile. Građeni su u historicističkom ili secesijskom stilu i nose poseban sjaj tog razdoblja i urbanog identiteta. Vile obilježavaju ovaj dio grada pečatom vremena u kojem se razvija novi građanski stalež te ladanjski i opušteni stil života, kojeg prati izgradnja prvih kupališta, šetnica i perivoja, a četvrt je poznata i po destilerijama. Osim palače Luxardo – mjesta gdje se nekada nalazila istoimena tvornica, slavna po proizvodnji likera Maraschina – neke od važnijih su kuća Vlahov te vile Tamino, Tripalo, Cristo, Bugatto, Battara i Attilia.

Premda posljednja navedena, villa Attilia (fotografije iznad), jedna je od prvih izgrađenih obiteljskih ljetnikovaca na prostoru uvale Maestral (poznata i kao Dražanica vela). Na ovom, tada još neurbaniziranom, prostoru nadomak grada, Villu Attiliju podigao je 1901. godine Giovanni Smirich.

Giovanni Smirich – ime koje se pamti

Slikar, muzealac, konzervator, ali i ravnatelj muzeja u crkvi sv. Donata koji je prerastao u Arheološki muzej Zadar stoga se smatra njegovim osnivačem i prvim ravnateljem.

Među njegovim najvažnijim konzervatorskim radovima su, između ostaloga, nadzor nad radovima obnove katedrale sv. Stošije u Zadru, nadzor nad izgradnjom zvonika Katedrale, radovi na obnovi crkve sv. Krševana i radovi na obnovi škrinje svetog Šimuna. Zanimljivo, neke od srednjovjekovnih crkvi u gradu su srušene pa ih danas poznajemo upravo zahvaljujući crtežima koje je izradio Giovanni Smirich.

Može se reći kako je Smirich osoba od velikog značaja za kulturu Zadra i ime koje se pamti.

Ipak, možda najintrigantnije ostvarenje generacijama Zadrana ostavio je kroz jednu neobičnu skulpturu.

Zadarska sfinga

Najvjerojatnije nakon smrti supruge, Attilie Spinede de Cataneis, po kojoj je villa Attilia i dobila ime, 1918. godine Smirich podiže skulpturu sfinge za koju se pretpostavlja da je izrađena u sjećanje na nju.

Skulptura, koju je Giovanni Smirich izradio u perivoju svoje vile, nastala je po uzoru na egipatske sfinge, uz neke izmjene i specifičnosti.

Zadarska sfinga ima ljudsku glavu i lavlje tijelo, s iznimkom prednjih šapa koje su oblikovane kao ruke. Na glavi ima tipično egipatsko pokrivalo - nemes, koje je s bočnih strana ukrašeno hijeroglifima (koji su ispravno prepisani, ali nemaju smisleno značenje), kosa joj je na leđima, skupljena u pletenicu. Pred njenim prsima, na razini tla, nalazi se školjka ispunjena morskom vodom.

Za spomenuti su i drugi, zanimljivi arhitektonski elementi u neposrednoj blizini sfinge: mali okrugli bazen ili ribnjak, klupa s reljefom, polukružna klupa te umjetna špilja.

Egzotičan prizor ovih arhitektonskih elemenata, a posebno sfinge u zadarskom perivoju godinama je građane intrigirao i inspirirao u maštovitim idejama o njenom porijeklu, tajnama i moćima.

Brodarica obojana EU projektom

Brodarica je i danas dom barkajolima, bitvama, vilama i sfingi. O njoj je izdana knjiga, rađene su brojne video reportaže, a odnedavno je kroz EU projekt RECOLOR izrađena i internetska stranica. Svi ovi motivi Brodarice objedinjeni su i u karti pješačke rute na relaciji Poluotok – Điga – Sfinga.

Kroz polaganu 20-minutnu šetnju možete se upoznati s povijesnim elementima Brodarice, a do onda donosimo dokumentarni, promotivno-edukativni video sa zanimljivim informacijama i još kvalitetnijim sugovornicima.

Vidimo se na Brodarici!

Podijeli:
fb.
tw.
pi.
li.

Mogu li zadarski bunkeri postati nova turistička atrakcija?

„darZa sySTEM“: Ajde moj robotu!